Preneseno iz Vjesnika od 24. rujna 2001.
U petak, 20. srpnja 2001. predsjednica Komisije za granice hrvatske Vlade Olga Kresović-Rogulja i njezin slovenski kolega Miha Pogačnik parafirali su u slovenskom Otočecu na Krki, sporazum o međudržavnoj granici između Hrvatske i Slovenije.
Tekst ovog nacrta sporazuma nije nikad u cijelosti predstavljen hrvatskom Saboru i javnosti. Iz onoga što je u javnosti "procurilo", napravljena je karta razgraničenja:
Preneseno iz Vjesnika od 24. rujna 2001.
Rješenje morske granice između Hrvatske i Slovenije predloženo parafiranim sporazumom besmisleno je sa stanovišta međunarodnog prava mora i štetno za hrvatske interese iz više razloga. Ovdje navodim samo kratke naznake problema i nelogičnosti koje ovaj sporazum može donijeti.
Uz uvjet poštivanja konvencije brodovi svih država, obalnih i neobalnih, uživaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem.
Znači, svi slovenski i drugi trgovački brodovi mogu uvijek, bez najave i ikakvih uvjeta prolaziti našim teritorijalnim morem prema i iz slovenskih luka. Štoviše, nikakve se pristojbe ne smiju ubirati od stranih brodova samo zbog njihova prolaska teritorijalnim morem.
Ribarski brodovi također imaju pravo neškodljivog prolaska pod određenim uvjetima, tipično da mreže drže zatvorene (i naravno ne ribare), te da nose oznake i svjetla ribarskog broda. Čak i ratni brodovi pod odgovarajućim uvjetima (najava, određen broj brodova koji istovremeno prolaze, oružje u pasivnom položaju) imaju pravo neškodljivog prolaska teritorijalnim morem druge države.
Slovenski koridor je u navigacijskom smislu besmislen – na tom dijelu Jadran je malen, zatvoren, plitak i uz veliku koncentraciju brodova. Iz navedenih razloga već godinama se - sukladno svjetskoj praksi i međunarodnim propisima - radi na uvođenju sustava odvojene plovidbe određenim koridorima, što znači da veliki brodovi za dolazak u slovenske luke ionako neće koristiti uski koridor već prolaziti kroz hrvatske i talijanske teritorijalne vode.
Iz gore navedenog proizlazi kako davanje koridora Sloveniji, tj. odricanje od dijela suvereniteta zbog "koridora" nema nikakve praktične svrhe koja može olakšati plovidbu slovenskim brodovima (osim možda njihovim ratnim brodovima koji izlaze u Jadran!)Veoma je sporna mogućnost postojanja teritorijalnog džepa hrvatskog mora između koridora međunarodnih voda i Italije – takav primjer ne postoji u svjetskoj praksi, jer da bi imali teritorijalno more treba imati i obalu, ovako se postojanje hrvatskog suvereniteta na tom dijelu mora može negirati po međunarodnom pravu, te cijelo to područje proglasiti međunarodnim vodama!
Davanjem Sloveniji izlaza prema međunarodnim vodama daje joj se mogućnost traženja dijela epikontinentskog pojasa (pojas morskog dna i podmorja izvan teritorijalnog mora u kojem obalna država ima neka suverena prava, tipično istraživanja i iskorištavanja) i gospodarskog pojasa (u kojem obalna država ima suverena prava radi istraživanja i iskorištavanja, očuvanja i gospodarenja živim i neživim prirodnim bogatstvima voda nad morskim dnom i onima morskog dna i podzemlja mora, te u pogledu drugih djelatnosti radi ekonomskog istraživanja i iskorištavanja zone, kao što je proizvodnja energije korištenjem vode, struja i vjetrova).
Štoviše, Slovenija može zatražiti nepropocionalno velik dio tog pojasa, pravdajući to svojim "posebnim položajem", što je dvojbeno, ali je u sličnom sporu između Nizozemske, Danske i SR Njemačke iz 1967, sporazumom 1971. Njemačka dobila 15.000 km2 više nego što joj po načelu crte sredine pripada.
Prilikom ovog razgraničenja teritorijalnog mora uopće nisu poštivane odredbe međunarodnog prava koje kao osnovno načelo razgraničenja smatra crtu sredine (ekvidistancije) – crta sredine primjenjuje se u razgraničenju morskih prostora između država kojih obale leže sučelice ili se međusobno graniče, tako da svaka točka na toj crti bude jednako udaljena od najbližih točaka polaznih crta od kojih se mjeri širina teritorijalnog mora dviju država.
Parafiranim rješenjem Republika Hrvatska u biti se odriče dijela teritorija koji joj prema međunarodnom pravu pripada:
Na slici dolje žutom bojom je označen "koridor" kojeg je Republika Hrvatska parafiranim sporazumom namjeravala proglasiti međunarodnim vodama. Koridor je površine oko 47 km2!
Parafiranim nacrtom sporazuma Republika Hrvatska - osim poklanjanja dijela svog teritorijalnog mora međunarodnoj zajednici proglašavajući ga međunarodnim vodama - direktno poklanja i Republici Sloveniji velik dio svog teritorijalnog mora!
Ovo područje, razlika između granice na osnovi odredaba međunarodnog prava i granice parafirane sporazumom, veličina je cca. 113 km2, a na donjoj karti označeno je tirkiznom bojom:
Ukupna površina mora koja se poklanja što Sloveniji, što međunarodnoj zajednici iznosi oko 160 km2. Kada se tome doda da hrvatska gubi i mali trokut između "koridora" i talijanskih teritorijalnih voda (teritorijalno more ne može postojati bez kopna osim u iznimnom slučaju sidrišta van teritorijalni voda), područje kojeg se Republika Hrvatska bezrazložno odriče raste na gotovo 170 km2.
Ukratko, Republika Hrvatska je parafirala sporazum koji u potpunosti ispunjava Slovenske zahtjeve, a protivan je načelima međunarodnog prava, kao i načelima postojeće Konvencije UN o pravu mora koja je na snazi. U pitanju je štetno političko, a ne pravno rješenje. Štoviše, kako je u međunarodnom pravu veoma jako i načelo presedana, ovim je otvoren put i rješavanju pitanja granice sa Crnom Gorom na politički, a ne na pravni način koji je dosad zagovarala Republika Hrvatska. Štoviše, sada možemo očekivati i zahtjev Bosne i Hercegovine za koridorom, čime bi se hrvatski državni teritorij u potpunosti razdvojio.
Teško je objasniti zašto je Republika Hrvatska kao jedna od svega par zemalja u svijetu koje imaju specijalizirani poslijediplomski studij Prava mora pristala na ovako štetno i nepravno rješenje. To samo govori da su pregovori vršeni nestručno te da su ih vodili ljudi koji ne shvaćaju složenu problematiku međunarodnog prava mora poput odnosa teritorijalnog mora i gospodarskog pojasa te mogućnost stvaranja štetnih presedana.
Hrvatske pregovarače je su u kreiranju ovakvog rješenja vodili uglavnom dnevno-politički razlozi (tipa: idemo pokazati kako se mi možemo dogovoriti!) a ne interesi dugoročnog pravednog rješavanja graničnog spora.
Srećom, hrvatska stručna i šira javnost pokazali su visoku razinu razumijevanja problematike i Vlada Republike Hrvatske je ubrzo nakon parafiranja morala odustati od ovakvog rješenja morske granice sa Slovenijom. Naravno, nitko se nije osjetio pozvanim da povodom toga da ostavku...