Pitanje razgraničenja Republike Hrvatske sa susjednim državama može se podijeliti u dvije kategorije:
Granice Hrvatske sa Italijom i Mađarskom određene su međunarodnim sporazumima koje je bivša Jugoslavija (DFJ, FNRJ, SFRJ), potpisala s navedenim državama, a koji se primjenjuju na osnovi pravila o sukcesiji država u međunarodnim odnosima.
Tako je pitanje granica SFRJ i Italije riješeno poznatim Osimskim sporazumima iz 1976. godine (godina potpisivanja slikovito govori kako je problematika razgraničenja izrazito složena i može se rješavati desetljećima).
Republika Hrvatska s navedenim državama nema otvorenih graničnih pitanja. Čak ni pitanje razgraničenja Republike Hrvatske i Republike Slovenije u Piranskom zaljevu ne bi trebalo imati utjecaja na crtu razgraničenja prema Republici Italiji, koja je definirana Osimskim sporazumima.
Stoga se problematikom razgraničenja s ove dvije države nećemo detaljnije baviti.
Drugačija je situacija kada se razmatra problematika razgraničenja Republike Hrvatske sa susjednim tzv. bivšim jugoslavenskim Republikama.
Raspadom Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, 8. listopada 1991. godine granice između Republika članica federacije postale su međudržavne granice.
Razmatrajući problematiku razgraničenje između bivših jugoslavenskih Republika potrebno je odvojeno razmatrati dvije situacije:
Kopnene granice između Republika bile su određene nedugo nakon drugog svjetskog rata. One su postojale, bile su označene u različitim registrima i kartama, a na osnovu tih granice se određivala nadležnost u brojnim upravnim i drugim područjima (velik dio zakonodavnih ovlasti, pogotovo nakon 1974. godine, bio je u republičkoj nadležnosti).
Činjenica je da zbog same prirode odnosa unutar bivše federacije, međurepubličke granice - iako postojeće - nisu bile nedvojbeno označene, a u nekim rubnim područjima nadležnosti su se preklapale (npr. telefonske veze su dolazile iz jedne republike, dok je naselje katastarski bilo u drugoj republici).
Nakon osamostaljenja bivših Republika članica Federacije ukazala se potreba precizno na terenu utvrditi te već postojeće kopnene granice - odrediti točnu graničnu crtu prema katastarskim podacima, a obzirom na činjenicu da je granica postala međudržavna, na nekim mjestima iz čisto praktičnih razloga izvršiti i razumnu korekciju granice na kopnu (obično se vrši u odnosu 1:1, sa zemljištem iste kakvoće).
Taj postupak ne bismo mogli smatrati klasičnim određivanjem granica, koje se radi kod npr. podjele neke države iz jednostavnog razloga - međurepubličke granice su postojale, kako se uostalom može vidjeti na bilo kojoj zemljopisnoj karti iz razdoblja postojanja SFRJ. Postupak bismo stoga mogli najbliže nazvati utvrđivanjem točne granične crte.
Za razliku od kopna gdje su granice između Republika bile određene i samo ih na nekim mjestima treba precizno ucrtati (ponajviše na osnovi granica katastarskih općina) te na odgovarajući način označiti, međurepubličke granice na moru nisu nikad bile određene. To se može lako vidjeti i iz zemljopisnih karata iz razdoblja SFRJ - ne postoji crta razgraničenja na moru. Istina, neki izvori pokazivali su i karte s graničnim crtama na moru, ali ih teško možemo nazvati službenim.
Iako granice između Republika na moru nisu bile utvrđene, postojala je međurepublička podjela nadležnosti - tako su policijski nadzor na moru vršili pripadnici republičkih milicija, svaka na svom području odgovornosti (slovenski patrolni brodovi su imali i drugačiju oznaku - na boku im je mjesto Milicija pisalo Milica).
Granice djelovanja pojedinih republičkih milicija nisu strogo poštivale pravila međunarodnog prava mora - što je i razumljivo kada uzmemo u obzir društvene i političke odnose unutar SFRJ; međurepubličke granice bismo svakako mogli označiti "mekanim granicama", ni nalik na npr. granice između američkih država gdje policija jedne države zaustavi gonjenje kada kriminalac pređe u drugu saveznu državu.
Iz već veoma poznatog video snimka iz 1988. godine koji pokazuje intervenciju slovenske milicije u Piranskom zaljevu može se nedvojbeno utvrditi kako je slovenski milicijski gliser svjesno prelazio na hrvatsku stranu zaljeva hvatajući talijanske ribarice u nezakonitom ribolovu, međutim nakon uzapćenja je poštivao teritorijalnu nadležnosti hrvatskog prekršajnog suda i ribarice ispratio u Umag.
Stoga se nakon stjecanja neovisnosti bivših jugoslavenskih republika stekla potreba određivanja granica na moru između njih.
Potrebno je odrediti tri granice na moru i to između:
Iz čega je lako zaključiti kako je pitanje razgraničenja sa susjedima na moru veoma bitno pitanje za Republiku Hrvatsku.
Pravno, pitanje razgraničenja između država na moru predmet je proučavanja međunarodnog prava mora.